<body> hallo darkness my old friend ... i've come to talk to you again... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< travanj, 2010  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Credits: * | * | *

Opis bloga

dark, dark & dark

...o mEnNy...

Neka mala totalno sjebana u glavu.
Voli sve što je crno, noć, vampire, krv...
A najviše od svega muziku...
Mrzi Britney Spears, umišljene i nezahvalne ljude, svoj život...
Sluša black, death, trash, melodic, heavy i sve druge žanrove metala, a to bi bili
Children Of Bodom,
Dimmu Borgir,
Cradle Of Filth,
Metallica,
Iron Maiden,
HIM,
Slipknot,
Pain,
Motorhead,
Dark Tranquillity,
Iced Earth,
Linkin Park,
AC/DC,
Nightwish,
Korn,
System Of A Down,
Evanescence,
Manowar,
Judas Priest,
RHCP,
Scorpions,
Ramones,
Rolling Stones,
Nickleback,
Guns N' Roses,
Lordi,
Lost Horizon,
Deep Purple,
Led Zeppelin, i puno drugih sranja što joj dojdu pod ruku.

Piše blog da joj projde vrime i da se bar na tren makne od svita što je oko nje i napokon ujde u svit koji je ona stvorila.
Piše gluposti, sere iza glave a komu se čita neka izvoli.
Mail adresa joj je death666angel@net.hr
i msn - bodom666child@msn.com
pa ako ko oće što napisati ili pitati neka slobodno izvoli.





When will people understand that words can cut as sharply as any blade, and that those cuts leave scars upon our souls...

The closer we are to the soul, the further we are from perfection. Why settle for honesty when you can breathe a perfect lie?



Several hours past now
My hands still trembling
From that rush so divine
I need my medicine
Look at your eyes they seem so cold
As if there's nothing there
Wash your bloodstains of my shirt
Oh lord I've done it again
I've done it again



Living in a dream of a dirty mind...
Playing with a friend called suicide...
Laughing to herself to the end of the line ...
It really doesn't matter if its wrong or right...



As long as we have hope,we have direction,the energy to move and the map to move by. We have a hundred alternatives, a thousand paths and an infinity of dreams. Hopeful, we are halfway to where we want to go, hopeless, we are lost forever.



Once Again Waiting For The Darkness...

...tamni posjet u hladnoj noći...

faLL_tO_pIEces
+Poison_Ivy+
Soba_Za_Tugu
Poison Ivy
*zaboravljena mala*
I am a maggot... kaLu
evil_angel
slaughter_of_dreams
...labia...
Sweet dreams are made of these...
miruj! u smrti se sniva
...Mirror Of Madness...
shagrath

Nema raja za vjecni zivot
I nema pakla gdje se gresnici peku
Ovdje i sada je dan naseg trpljenja
Ovdje i sada je dan nase zabave
Ovdje i sada su nase prilike i mogucnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemas...


Iznad malog sela nadvila se tama, čuju se razni zvukovi, jauci, krici nedužnih, zvukovi stopa sve su mi bliže... Bježim, ali ne mogu, osječam njegovu blizinu, blizinu Gospodara Tame... Stoji pokraj mene... Trnci me prolaze... Strava je posvuda oko mene... Iznenada osjetim blaženstvo... Dio sam tame... Dio smrti... Dio Gospodara Tame!



Your embrace has warm intent
But your nails are sharp as knives
Piercing my back and breaking my bones
Your words echo through my heart
And knock the wind out of my soul
As I fall back into the pit
Of everlasting depression
The seams that held the world together
I see now that they never were
It is just ragged tattered scraps
Sloppily attached by safety pins
I hope with a heart that can not love
I cry with eyes that can not see


Hate
It’s taking over
Blackening my heart
Steeling my soul
My songs and art
Heavy burden
Too much to bear
Completely consumed
There is nothing there



Ne želim uspomene, ne želim sjećanja na te savršene trenutke, ne želim misliti... Želim samo usputne stanice s usputnim "prijateljima"... Ne želim više nikad nikog izgubiti, a to ću uspjeti jedino ako nikad nikoga nemam...


Nakon vlastite krvi, najviše što čovjek može pružiti, jest suza...


once again...
četvrtak, 01.04.2010.

i feel like a little girl
stuck in between.
between my pride and wishes...
between my self and the one i wanna be.
like a little girl,
all alone running from the world
i'm trying to find the one to protect me.
tears showed up, once again
on little girls face...
once again...
world doesn't seem to be so beautifull ..
once again...
something seems to go wrong.

one question building inside her...
and the answer can't be built..
when do you stop dreaming about "fairytale" love
and start living true one?

couse in life, it ain't as easy..
couse life ain't no fairytale..
couse true love... is something else.





| Komentiraj 0 |


Reminder Of The Past
četvrtak, 08.10.2009.


Grijeh mi je ime...
Ludost prezime.
Samoća me obilježava...
Po lažnom velikom osmjehu ostat ću zapamćena.
Mrzim sebe najviše
I sav svoj nedovoljni trud,
Nepoznatima dajem snagu
Iz srca crpim njihovu slobodu.
Ja san onakva kakvom su me oblikovali.
Hoću li krenuti naprijed
Ili posrnuti?
Ne mislim na sutra
Niti želim znati sve
Jer život samo je laž
I nepotrebno ufanje.
Nevinost svoju prodala sam nebu,
Zauzvrat dobila krv i suze...
Nikad na staro vratiti se neću
I nikad...
Nikad
Priznati neću.
Samo tiho prošaptat ću riječi
Koje istinu o meni zbore
Ali nitko moj vapaj čuti neće
Jer ne želim njihov pogled baciti
Na rane svoje.
Možete govoriti o meni sve.
Ne morate reći ni riječi.
Kažite ono što leži vam na duši
Ja sigurno zamjeriti neću.
Veseli me što netko želi čuti moju priču
Ali osuđivanja su prevelika da bih izgovorila to.
Samo lagano zapjevat ću tišini
Jer razumjet će samo ona...
Neće ponavljati one iste riječi
Neće mi reći ništa nova.
Večeras odlazim negdje u daljinu...
Zaboravit ću svijet
I uspomene baciti u ponor,
Neka pjesma moja sada društvo mi pravi
Neka prijatelj moj postane sloboda.





| Komentiraj 3 |


It's Hard To Say It... Time To Say It: Goodbye...
ponedjeljak, 18.05.2009.

Dugo već nisan napisala post, neki normalan recimo... A i ne znan zapravo što da napišen, jednostavno san danas za to raspoložena pa eto da se javin. Kod mene ima malo toga novoga, a zapravo puno toga ako ćemo gledati nazad nekoliko miseci. Stvari su se prominile dosta, moran priznati, a ni ja nisan ista ostala. Sve je mirnije, iako vodin puno burniji život nego san to radila prije, ali sve je nekako.... ne znan, drugačije, skladno.
Izvukla san se iz depresije, nema više razmišljanja o smrti, o krvi, grobovima i podzemlju. Sve to je iza mene, negdi daleko u prošlosti. Naravno, i dalje se nazire ta moja tamna strana ponekad, kad stvari krenu nizbrdo, ali puno brže se sad s njima suočavan, ili zapravo, jednostavno pustin da sve gre svojin tokon. Moran priznati da je ovakav život prilično... ne usudin se reći lagan ali definitivno puno bolji od onoga prije. Ne zamaran se glupostima više, nešto se desi - nema veze, sutra je novi dan i nova srića. Otvaran nove stranice života, nešto što još nisan upoznala, i snalazin se u tome, nekako. Istina, nije me sad Bog naglo prosvitlija pa da mi je sve bajno i super, nije... zapravo je možda čak i gore nego što mi je bilo kad san bila u depresiji, i puno gore, ali sad se nekako nosin s time. Okrićen se onoj strani mene koja nije tužna i koja uživa i s njoj preživljavan. Danas to more biti ljubav i živit ću zbog nje, sutra će me ta ista ljubav boliti do suza ali možda u ton trenu budu prijatelji uz mene i osloniti ću se na njih, koliko mogu. U svakon danu postoji nešto zbog čega se isplati živiti, disati, i svaki dan nosi nešto novo, neki novi osjećaj, novi pogled na život, novu spoznaju! I zato je svaki dan različit, i baš zato se moramo truditi da upoznamo svaki taj dan, svaku uru, svaku minutu jer čak i u jednoj sekundi moreš izgubiti nešto što bi trajalo za života, makar to bila i samo uspomena, nemojte je izgubiti.
I tako ja živin, iz dana u dan, i nije me briga za budućnost ni prošlost...
JA ŽIVIN ZA DANAS!





| Komentiraj 9 |


Zamoli Sunce Da Ti Kaže Koga Usne Moje Sada Dodiruju...
petak, 24.04.2009.

tražite me
u zraki sunca... u tišini noći... u kapi kiše... u zrnu pijeska na prostrancima najveće pustinje...
tražite me
u snovima... u javi...
nebo pitajte
na čijem jastuku moja kosa spava...
vjetar osluškujte
ne biste li čuli šapat moj...
tražite me
u prostranstvu zvijezda...
nađite me...

negdje ... u srcu!





| Komentiraj 13 |


Ljubav kao ptica... autor meni nepoznat
ponedjeljak, 09.03.2009.

Nosila sam krinku snažne prijateljice,
Masku odvažnu da ne otkrijem plaho si lice.
Nudila sam sreću i svaki trag topline te,
Nudila sam sve što moje bilo nije.

Željela sam biti kao pupoljak tek procvale ruže,
Nježan, rosni u sunčano jutro proljetno.
Laticama sreće htjedoh ozariti tvoje lice
Svirati dirajući kapljama rose u harfine žice.

Stvarajući tako božanstvenu melodiju
Ne vidjeh suze što tvoje oči stadoše da kriju.
Ne vidjeh tugu u slomljenom srcu tvom,
Niti žalost što izgubi svoj dom.

Ti, Ptico što letiš prostranistvima moga neba,
Udaraš svojim lakim krilima kišu, snijeg i rosu.
Ne dopusti duši svojoj nikad da se preda.
I čekaj me na proplanku naših snova.

Zaboravi viku, prevaru i grijeh.
Zaboravi zavidnih ljudi očajni gnjev.
Gledaj pred sobom i cestom našom hodi.
Ne spotakni se putem koji do naše sreće vodi.

I čekaj me, Ptico nježnih krila.
Ja doći ću: obečajem!
Čekaj me Ptico, ne odlazi nikad.
Pred tobom ne želim svoje plaho lice da krijem.





| Komentiraj 14 |


My Scars Remind Me That The Past Is Real...
srijeda, 25.02.2009.

Trying to run away from mistakes
But just falling in another one...
And day by day
Regretting for all I have done.
Truth seems to be too real
To admit it to the world,
And understanding it, means to feel
The reasons that need to be heard.
What I have always hated
Now becomes my reality,
Words... Lies that come from me
Kill me inside silently.
And no one remembers now
Who I used to be,
And even that person still lives in me
That is something no one deserves to see.
So I will walk the same road again
Hiding me, and all the pain
And, in darkness maybe, I will let a tear
All alone, so that they don't see.

emo Pictures, Images and Photos

You will never hurt me again...
You will never see me cry.

I'm stronger now





| Komentiraj 15 |


Idi... I Zauvijek Zalupi Vratima... Ali Ne Zaboravi Da Netko Volio Te Je...
subota, 27.12.2008.

Who have I become?
Who is this person hiding inside my body?
Why is she here?
I was happy... Smiling... Loving my life...
I loved myself.
No tear ever rolled down my eyes,
No thoughts were troubling my mind,
Not one sign of sorrow.
And what happened today,
Who is writing this for me?
I just want to let this all out,
I wanna say everything...
Show every tear...
Every scar...
Every drop of blood.
But who will I show it to?
Who will understand Me, My Reasons?
Who will listen?
Tell me,
How will I let this out?
Where can I go and scream,
Where can I find someone who will love me...
Who will listen and tell me everything will be fine?
Where can i find him...
The one for me?
Where can i find the one... Myself?





| Komentiraj 12 |


Why Life Can't Be Life Without Tears And Blood?
nedjelja, 14.12.2008.

25. 08. 2007. rodija se on. Bija je to dan ispunjen srićon. Veseljen. Tako malen, sladak, pun života, radosti, u našu nesrtitnu obitelj donija je svitlo. Obožava je televiziju. Volija je muziku, heh bija je pravi majušni metalac poput oca, već se vidilo.
Ove godine, dobija je alergiju, mislilo se, nije opasno. Doktor mu je da inekciju i sve je bilo super. Bija je dobro. Dok nisu otkrili njegovo bolesno srce.
Poveli su ga u bolnicu. Dugo se po njoj vucara. Hitno su ga poslali u Zagreb. Iz Zagreba, u Njemačku. Operacija srca trajala je 8 sati i bija je na rubu života. Njegov otac, meni kao brat, nije ga smija viditi jer ga je mali toliko volija da mu je srce od sriće lupalo tako jako kao da će iskočiti van. Bilo mu je užasno teško. Niko nije zna kako će se sve to završiti.
Vratili su ga u Zagreb. Već je bija bolje, i svi su lagano odahnili. Ona nesritna inekcija je uzrokovala svu ovu konfuziju. Bija je premalen za nju. Doktor to nije zna, a triba je.
Prije nešto više od 2 tjedna je doša doma. Napokon se pridružija obitelji i svi smo bili sritni. Noćna mora je završila.

Danas me mater probudila. Imala je tužan izraz lica i rekla je da nosi tužnu vijest.
Umra je Antonijo.
Naš mali nasmijani dječarac više nije s namin. Neće više gledati televiziju ni slušati muziku. Neće nan se više nasmijati.
Šok. Za sve nas.
Cili dan, ispunile su suze. Klonile su ruke i noge. Klonija je duh.
Ovo malo mista na svome blogu je sve što mu mogu posvetiti, jer više ga neće biti.
1 godina, i nepuna 4 miseca. To je cili njegov život.
To i ništa više.
Tuga je u mome srcu i neman snage za živiti. Ne mogu razmišljati i još teže mi je ka se sitin da sutra moran dalje koda voga svega nije bilo. Ali je, bilo je, i ne mogu zaboraviti.

Photobucket

Ovo je moj način na koji se od tebe opraštan, dragi Antonijo.
I znan da sad si na nebu, igraš se sa anđelima...
A najlipši anđeo si Ti...





| Komentiraj 6 |


Something Different... A Love Song...
petak, 28.11.2008.

Htjela bih ti napisati stih.
Nešto samo o tebi...
Nešto samo za tebe.
Ali misli moje ne poprimaju oblik
I osjećaji stalno mijenjaju se.

Ni sama ne znam što da ti kažem
Ni kako da ubijem ovu tišinu,
Krik u grlu tako naglo stane
I riječi moje blago utihnu.

Željela bih da si noćas ovdje
I da zagriješ me svojim dodirima,
Da ležimo zajedno u sjeni
I da svijetli ljubav nad nama...

Ali istina od sna puno dalje je
I ova tužna noć,
U ljubavnu,
Pretvoriti se neće.

Mene sada griju samo još tople uspomene
Na one dane kad si bio blizu,
I sjećanja ne mogu da izblijede
Već u srcu mome stvaraju prazninu.

Htjela bih ti napisati stih,
Barem jedan stih za tebe,
Ali značilo bi to
Da samo u mislima mi spavaš
A ja zapravo,
Želim te kraj sebe.





| Komentiraj 4 |


To You...
srijeda, 22.10.2008.

Prominila san se.
Neka nova osoba preuzela je moje tilo.
Neki novi duh.
Neko koga još ni sama nisan upoznala.
Ali sviđa mi se... zasad.
Sviđa mi se njena osobnost.
Stalo joj je do sebe same.
Ne dopušta da joj drugi nameću svoje probleme isprid njenih.
Ne dopušta da joj neko soli pamet.
Nema dlake na jeziku i svima će reći što ih gre bez po muke.
Obožavan je.
Moja nova osobnost...
Čista suprotnost svemu što san nekad bila.
Sve o čemu san razmišljala dobilo je neki novi oblik,
Neki novi smisao...
Svrhu.
Moji prijatelji...
Gledan ih nekin drugin očima sad.
To nisu moje oči
Zato mi molin vas ne zamirite.
Ali dosta mi je.
Umorna san.
Umorna od vaše priče...
Natopljena vašin suzan
Koje me gušu.
Utapan se...
Zbog vas.
Zbog sebe.
Zbog osobe koja san bila.
Ali nikad vas nisan mrzila.
Naprotiv, i dalje vas jednako volin
Ali nešto se u meni okrenilo.
Nešto je u meni puklo.
Možda onaj dio srca
U koji nikad niste zavirili
A samo ste njega tribali voliti.
I sad otvaran novu stranicu života.
Puštan novu nadu
U oronuli svit.
Posađena je nova ruža u mom tilu...
Dopustite joj da cvita.
Oprostite što san nekad bila daleko
Kad san morala biti blizu.
Oprosti mi, Ti
Koja ovo čitaš,
Jedina što me znaš...
Ako san te iznevjerila.
Sad san neko drugi
Ali i dalje san
...samo Ja...





| Komentiraj 19 |


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.